Zamislite situaciju gdje avion spreman za let sa 350 putnika ostaje bez pilota zbog hitnog slučaja. U neočekivanom obrtu, putnici se odlučuju za neobičan pristup: glasanjem će izabrati zamjenskog pilota među sobom.
Deset kandidata se prijavljuje za ovu neobičnu dužnost: dvojica sportista, glumica, profesionalni vozač, dvojica inženjera, doktor, vodoinstalater i tri studenta. Svaki od njih predstavlja sebe i iznosi argumente zašto baš on zaslužuju biti izabrani. Vozač tvrdi da upravljanje kombijem nije mnogo drugačije od letenja avionom, doktor naglašava svoju posvećenost očuvanju ljudskih života, inžinjeri da će se oslanjati na svoje tehničko znanje o principima letenja, a studenti obećavaju zanimljivo putovanje. Glumic, s druge strane, ne govori ništa o letenju, već se fokusira na vlastite glumačke uspjehe.
Nakon glasanja, jedan od sportista dobiva najviše glasova i upućuje se prema pilotskoj kabini. “Vežite se, polijećemo” čuje se na razglasu. Avion naravno nikada ne poleti.
Ova apsurdna priča služi kao metafora za političke izbore gdje često nekompetentne mase biraju nekompetentne ljude za važne pozicije. Kandidaju se ko god hoće za šta hoće, i jedini je uslov da dobije više glasova od ostalih. Kompetentnost, iskustvo i ostalo uopšte nije bitno.
Edukovano stanovništvo bi trebalo znati dobro izabrati, zbog čega zagovornici demokratije stavljaju važnost na dobar sistem obrazovanja, ali nigdje većina stanovništva nije edukovana i upoznata sa svim kandidatima i stanjem jer pravo izbora ima svaki građanin.
Rezultat ovakvog sistema može se usporediti s avionom koji u najboljem slučaju neće poletjeti, a u najgorem slučaju završiti tragično, baš kao i države kojima upravljaju nekompetentne osobe birane od narodnih masa.
