Ono što kandidati s kvalitetnim portfolijom najčešće ističu na izborima jeste njihov nivo obrazovanja, radno iskustvo, uspjesi i slično. Pohvalno je što kandidati, koji obnašaju javne funkcije, teže da budu obrazovani i sposobni. Osoba koja nije upućena u ekonomiju, pravo, medicinu, inženjerstvo i slične oblasti neće moći donositi pravilne odluke niti bi trebala da obnaša takve funkcije.
Ipak, prethodno navedenim osobinama, kandidat treba biti moralan – znanje bez morala može biti opasnije i štetnije od neznanja. Osoba koja je u stanju da manipuliše, laže, namješta tender, krade i slično, sposobnija je da svoje postupke prikrije bolje nego ona koja to nije.
Stoga, moralnost bi trebala biti prioritet prije obrazovanja i sposobnosti. Moralni kandidat će uvijek nastojati raditi u interesu zajednice, a ne u vlastitu korist. Čak i kandidat koji možda ne posjeduje obimno obrazovanje može, ukoliko je moralan, okupiti tim sposobnih savjetnika i stručnjaka koji će mu pomoći donijeti prave odluke.
Idealan kandidat je, dakle, onaj koji objedinjuje moralnost, obrazovanje i sposobnost.
Stoga, svako isticanje stručne spreme, projekata i slično gubi na značaju ukoliko kandidat ne posjeduje moralne kvalitete. Često oni koji se previše hvale pokazuju i određenu dozu samodopadljivosti, što ih čini manje idealnim kandidatima. Ovo predstavlja paradoks, jer izborni proces često privlači one koji žele biti u središtu pažnje, a ne nužno one koji su sposobni i moralni.
