Jedan od osnovnih problema prilikom izbornog proces je da se kandidati primarno biraju na osnovu njihove popularnosti, a ne njihove sposobnosti ili ispravnosti. Glavna ambicija svakog kandidata tokom izbora je da osvoji što veći broj glasova kako bi bio izabran za neku funkciju, te je zbog toga prisiljen raditi stvari koje su popularne među biračima, što nužno ne znači da su te aktivnosti korisne za društvo.
Postoje kandidati koji su izuzetno sposobni i kvalifikovani za određene pozicije, ali su skloni izbjegavatanju javne pažnje, fotografisanju i pojavljivanje na plakatima i emisijama. Ovakvi kandidati teško mogu dobiti već podršku, zato što ne zadovoljavaju potrebu za vidljivošću koja je ključna za osvajanje glasova.
S druge strane, javne ličnosti, poznate osobe iz medija, sportaši, pjevači i glumci već imaju veliku popularnost, što im omogućava lakše prikupljanje podrške, bez obzira na stvarne kvalitete ili sposobnosti koje posjeduju.
U toku izborne kampanje gledamo kandidate kako se utrkuju da gostuju na što više emisija, da se slikaju sa što više ljudi, da se pojavljuju na što više događaja i emisija. Sve to je u cilju da se što više eksponiraju i da dobiju što veću popularnost.
Drugi problem koji je usko vezan za ovu pojavu je za funkcionere koji već obnašaju javne funkcije. Kako bi opet bili birani i ostvarili što veću podršku, oni će se baviti stvarima koje će im omogućiti još jedan mandat, koje ne moraju nužno biti korisne, čak naprotiv, mogu biti i štetne.
Brojni su primjeri gdje se podižu krediti i zaduženja za projekte koji se mogu činiti korisnima na prvi pogled, ali zapravo služe kao sredstvo za povećanje popularnosti. Ili se povećavaju socijalna davanja i plate uoči izbora bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama tih odluka.
Silna administracija (tzv. uhljebi) koja služi kao veliko glasačko tijelo neće dobiti otkaz između ostalog jer onaj ko bi to uradio izgubio bi ogromnu podršku, a lično ne bi nešto ostvario, jer je osnovni cilj da se dođe ili ostane na vlasti, a ne da se radi nešto što je zaista korisno.
Na taj način, završavamo s vlašću koja se temelji na popularnosti umjesto na stvarnoj sposobnosti ili ispravnosti.
