Često na ulici, vijestima i internetu čujem ljude kako koriste izraz ‘demokratski’ i demokratija kao nešto najpozitivnije, nešto što nema premca. ‘To nije demokratski’ – se koristi umjesto to nije dobro, to mi ne odgovara, s tim se ne slažem.
Demokratija se uzima kao vrhunac uređenja društva, kao neka vrsta utopije. Nasuprot tome, svaki sistem koji nije demokratija se satanizira, omalovažava i bori protiv njega na jedan ili drugi način. Svakako da je to osobina i drugih sistema (kritika drugih), ali fokus mi je demokratija jer živim u takvome društvu a i zato što mase je vide kao ideal, bez svih njenih mahana.
U osnovi, demokratija je način biranja vlasti i donošenja odluka. Može biti direktna ili indirektna, tj. predstavnička. U direktnoj demokratiji, građani sami donose odluke, dok u predstavničkoj, građani biraju predstavnike koji će donositi odluke u njihovo ime.
Ono što je bitno i što većina ljudi svjesno ili nesvjesno griješi, je da tu definicija demokratije završava. Ostale stvari nisu vezane direktno za demokratiju, već za filozofiju odnosi način vladanja. Vlast može biti izabrani demokratskim budem a da u isto vrijeme bude i liberalna, socijalistička, kapitalistička, fašistička, komunistička, teokratska, anarhistička, itd.
Najčešće se demokratija veže za liberalizam, a to je zato što su se liberalizam i demokratija razvijali zajedno, a i zato što su liberalne države najčešće demokratske.
Međutim, to ne znači da su liberalizam i demokratija isto. Liberalizam je filozofija koja se zalaže za slobodu pojedinca, ograničenu vlast, slobodno tržište, itd. Demokratija je način biranja vlasti i donošenja odluka.
Kritika koju planiram iznijeti u narednim objavama odnosi se isključivo na demokratiju, tj. na način biranja vlasti i donošenja odluka u demokratskim društvima.
Postove neću pisati nekim redoslijedom, nego proizvoljno shodno razmišlanjima u datom trenutku.
