U mom rodnom kraju postoje tri kafane i granap i po’. Možda se pitate kako i po’? Drugi granap često ne radi, više je zatvoren nego što je otvoren.
Svaki put kada posjetim rodni kraj, neizostavno naiđem na ljude koji provode vrijeme u baštama tih triju kafana. Fascinira me činjenica da neki od njih dolaze ujutro, provode cijeli dan, pa se tek navečer vraćaju kućama. Kad god bih prošao pored tih kafana, vidio bih iste ljude kako sjede, piju i razgovaraju. Takav način života vode iz dana u dan, godinama. Nije to bio samo jedan slučaj; svaki put isti ljudi sjede, piju svoje piće, najčešće pivo ili vjerovatno rakiju.
Razmišljam o tome koliko su oni (dez)informirani o opštem stanju, političkim kandidatima i strankama, ekonomskim prilikama, stanju u državi i drugim bitnim temama za odabir pravog kandidata na izborima. Pretpostavljam da njihov izborni glas ovisi o tome ko im ponudi više piva ili obećanja pred izbore.
S druge strane, zamislimo profesora. On provodi svoje dane na fakultetu, radi svoj posao odgovorno, čita knjige, prati politička i ekonomska dešavanja, zainteresovan je za stanje u državi i razmjenjuje mišljenja s kolegama. Ovaj primjer ne mora biti ograničen samo na profesora, već se odnosi na bilo kojeg obrazovanog i informiranog građanina.
Međutim, dvojica alkoholičara kupljena za pivo ili dva nadglasaju takvog profesora.
Još gore, u mnogim državama, uključujući i našu, postoje separatisti koji ne vole svoju državu i rade na njenoj šteti. Njihov cilj je destabilizacija, podjela i koriste se raznim sredstvima i metodama za postizanje svojih ciljeva. Često su upravo oni najglasniji i najaktivniji, tako da čak i dvojica takvih nadglasaju jednog profesora i izaberu nekoga ko će naštetiti državi.
